Kako zadaviti susjeda
Oddddkuuud moja suseda hihihi..zorom dolazi? pita dida Milki stojeći na odškrinutim vratima svoga stana . Valjda mu se učinilo da dolaze partizani jer on često juriša hodnikom a za njim gotovo uvijek trči njegova Zora a i njihova nafrizirana pudlica..av avav ..ma stari kaj ti je, jesi z uma sišel..
Jebeš projektanta koji je stavio vrata iza ugla pa moraš lovit krivine umjesto da utrčiš ravno.
Sitni sati, sitne oči, sitni glasić, nije bitno što je sitno važno je da on vidi bolje od mene a i čuje...
Uh pas mater , što sam se prepala. .horor.. a već sam zašla za ugao hodnika smijuljeći se da sam postala nečujna ha ha.
Treba mislit kao što misli Milki da neprijatelj nikad ne miruje. I jeste tako.
Jedina želja mi je obrušit se na krevet. Bila je lijepa večer, noć.
Pucam pogledom u njegova jaja ( i tako mu više ne trebaju) a on brzopotezno kao da mi je čitao misli stavi ruku, kao ona bi ga spasila. Sad se i Zora pojavi i na vratima i veli mu ..ajde Milki u krevet nema više partizana bog te ne ubio, gđa Lucija dolazi doma, pusti ženu na miru ...odi spat.
Ajme meni još najbolje da se spusti i neko s kata, da me vide u ovo gluho doba noći kako tumaram po hodniku Odnekud. To odnekud je veliko pitanje za njih. ehh
Kako bi ga sad napucala nogom i usput ga davila a on razrogačio oči i moli da pustim.
E ne puštam majke mi kad te nije Zora zadavila, ja ću.
Zna on sve moje manevre i onda kad hodam na prstima sa štiklama u rukama i kad se naguravam po hodniku saaaa.... i prstom upirem u špijunku na njegovim vratima.
Ali zna i što se događa i na gornjoj etaži a i na donjoj.. iispod nas. Jadni oni, nesmiju se ni poševiti a da on neviće Zori ,ajme Zora kaj to ronda, ono avioni dolaze brže pod stooooll. Valjda mu je neprijatelj stalno na umu.
Moram prvo proučit kako zauzeti rezervni položaj i razmislit o mišolovci iili kakvoj dimnoj ili pašteta - bombi, pa da mu za sva vremena više ne padne napamet izać pred vrata jer vrebaju noćne ptice i sa pračkom u ruci..
Nasreću nemam puno susjeda ..samo njega i njegovu Zoru koja više ne spava nego što spava, bojeći se da Milki jurišajući ne padne kroz prozor. Eto zamislite života takve žene...
Jadna ona !Neznaš jel bolje imati muža ili ne imati . Iako nemaš muža, jebi ga , imaš susjeda.
Opet pred vratima prekopavam torbu ne obazirući se kao na njega..., nema ključa..
A suseda vidim da ne znate, započe on tapkajući zamnom....umrel nam je gosn Rudi, dole iz kafića.
Kaj se čudite pita me on .. daaa, da Naš gosn Rudi odozdo iz kafica.. dok ste bili na moru, šapće on pljucajući, kao da slučajno ne probudi gornji kat. .Milki ostavi m susedu na miru boga ti.... viče Zora ponovo ,vukući ga za rukav pidžame.
Ma ne Zora pusti mee, nezna gospa Lucija ,sused Rudi je vmrel prije par dana dok je bila na moru... nastavlja on kao da nje nema i opire se a šav na rukavu pidžame pomalo popušta.. čujem puca. Puca rukav al pucam i ja.
Sam se tu zrusil, nastavlja on, hitna ga odpelala i ni se više vratil!
Da nije Milkija nebi ni znala šta se našem Rudiju dogodilo. Bez otpora se, sada kad je sve izmucao, predao teta Zori . Izvinjavajući se ona ga ugura u stan.
Aj fala bogu.
Ona mu zasad još nije neprijatelj a nisam još ni ja .Boga mi kad postanemo bit će gadno. Kad budem dolazila kući a njemu se pričine partizani. Neznam šta ćemo. Ili za mene bolje da se zabarikadira u ormar pa da zovemo vatrogasce.
Dragi Naš Rudi. Poćivaj u miru božjem! Dobar susjed si bio.
Njega kao ni mene nije bilo briga ko će koga i kad ... Sutra ću Našem Rudiju otići na grob odnijeti cvijeće i zapaliti svijeće. Zaslužio je!
Eto, šta ti je život..trčiš radiš ubijaš se i nestaneš a da ti susjedi ni neznaju.
Jebeš ovakve susjede kao što sam ja. Ali barem se tješim, da se nemoram bojat paštete pred vratima. Ili možda moram , ko zna, danas su svi "ošli na kvasinu"
Važno je da kome zapnem za oko, a za nogu ćemo lako..
Ma strava! :))
02.10.2011. u 14:21 | 17 K | I ššprintaj | # | ^
Mufijada-arhiva online
Sada je In imati obrijanu glavu, oš gornju oš donju
svejedno ....
Sve se varijante daju prihvatiti a meni najdraža je obrijana
donja a i donja na crticu!!!
Dobra je varijanta obrijana gornja ako joj funkcionira obrijana donja samo
na pogled..To mi se nekako čini naj varijanta ..bez umnog a i fizičkog napora...
Za danas nisam imala intervencijski plan pa sam si pronašla malo vremena
za.....Muf interijer!!
I sve bi to bilo odlično i glatko išlo kad depilacijska krema nebi smrdila što po
hidrogenu što po ko zna čemu pa treba ohohooo vremena da se prolufta.
A nemože se proluftati bez pranja..
I dok to sve spereš prođe par dana a u međuvremenu muf ponovo naraste i
tako si uvijek bez kHurca.. I taman kad misliš svanulo je...smrkne ti se..jebi ga!
A o žiletu nesmijem ni razmišljati! Ne želim poginuti zbog pice a i ne želim
da je ona ušokirana dok gleda smrti u oči.. tek onda nebi bila nizašta
a ke za ševca..
Želi i ona biti meta napada!
Još me jedino tješi što je još ne trebam farbat a ko zna možda je tamo i pokoja
sijeda, ne znam nisam još pravi pregled napravila.....al bože pomozi..
Na sreću da nije tapiranje i lakiranje još u modi.
.A ko zna kakve bi onda akrobacije trebale :))))
Čime ju jeee najbolje napirlitat da nema onako unesvjest padajučih
mirisa poslije depilacije?????? :)))
Vaša Luca :)))
22.08.2011. u 22:35 | 10 K | I ššprintaj | # | ^
zastani na tren
Vidimo se na jesen :))
Pozdrav svima!
23.06.2011. u 11:27 | 9 K | I ššprintaj | # | ^
Naslovi postova
Netko mi s vremena na vrijeme promijeni i
boju naslova postova pa mi postavi lijepo i
kalendar.. eh..blago meni
Ne dirajte mi ravnicu...samo brijeg :)))
Pozdrav od vaše Luce :)))
t
04.03.2011. u 12:24 | 9 K | I ššprintaj | # | ^
Svako dobro iii uživajte :))
Uklonjeni slajd :)
15.12.2010. u 23:19 | 17 K | I ššprintaj | # | ^
Poneka eroCka
Burin je lagano brijao moje već išibano hladno lice. Zelene mačije oči su sjevale
ubijajući prolaznike.Ugodno me je stezala crna haljina s dodanim mjestimičnim
detaljima oko dekoltea i rukava. Visoki razrez se propinjao uz nogu sve do pomalo
čak i promrzlih prepona, pokazujući povremeno učinjenim većim korakom rub
čipkastih čarapa. Podignutu kosu sam skrila kapuljačom koja je bila sastavni dio haljine.
Petice koje su od zime bile ukrućene stršile su kroz haljinu nagovještavajući ujedno
bludnost mojih misli.Bila sam poželjna, prvo sebi pa vidno i drugima, muškarcima, ali je
pogledavala i pokoja žena kopajući mi oči u mislima.
Noge ukrašene lakiranim crnim štiklama diktirale su ritam i njihanje kukova. Napokon,
onako promrzla gurnula sam teška vrata nekadašnje dvorane.
Pregledajući redom maske tražila sam pogledom svog župnika misleći kako ću večeras,
kao i inače, s obzirom na prvi prizor izgleda ostati uskraćena.
Pomahnitala časna!
Iz polumračnog kuta su zasvjetlucale krvoločne, pohotne oči. Mazno sam se donjihala
do njih razoružavajući ih pohlepnim pogledom, dok su još više ukrućene petice signalizirale
da je plijen na vidiku. Znala sam, kad već nema župnika, da sam pronašla svoju zvijerčicu
koja zna prepoznati moju uzavrelost od pomahnitale požude. Grickala sam povremeno
njegove krvlju napunjene i od popivenog pića slatke usnice. Razumjeli smo se u dvi-tri
riječi kao srodne duše koje se sporazumijevaju i pogledom.
Vrijeme je za uzmake.
Vozio je polako milujući mi rub čarapa i prstom dublje zadirući do gaćica.
Povremeno su bljeskale noge ispod njegovih požudnih ruku koje su se spuštale do cipela.
Prizivao je rub šumice.
U sekundi je spustio sjedala i prepone su već grlile njegovu glavu ispod životinjske maske.
Nisam željela da je skine. Kružio je rukama po mom tijelu stežući povremeno nabrekle
petice. Svojim pohlepnim milovanjima odagnao je svu beživotnost mog života.
Časna koja je zavela zvijer!
Sad ispod svoje ruke osjeća pulsiranja koja su bila sve ukrućenija i jača! Zajašila sam
ga da utažim riku njegove životinje. Tresla sam povremeno mu ostavljajući tragove
nokata na mjestima koja sam posesivno dodirivala, dok je on istovremeno i polako
krotio vruče i nateklo grotlo pred eksplozijom.
Srušili smo se tako uništeni ispuštajući urlike koji su prolamali tišinu kad se na
obzoru pojavljivala zora.
14.10.2010. u 23:17 | 11 K | I ššprintaj | # | ^
Permanentno naš
Radniku tipa Sirotanovć bi pucao džon kad bi ga imao.
Već odavno hoda samo u gornjem dijelu cipela jer mu je donji otpao,
pa mu prsti ko nabrekle mini hrenovke, šta od udaraca, šta od leda,
povremeno ukrućeni izvire.
Nije mu šta imalo pucati kad se neki dan u saboru raspravlja o ulasku
u EU i o tome kako svi šute da su nas ekonomski slomili samo da bi
morali ući u EU jer kako će oni imati kolonijalno ropstvo ako nas ne podčine.
Neću reći a mi budale, jer ja dobro vidim, nego neke budale misle kako će nam
biti dobro! Tek onda Sirotanović neće imati ni gaća za nositi na štapu, nego onako
gologuz će biti izložen desantima ledenih kuglica koji će svojim udarcima iscrtavati
kao singerica kartu europe na njegovoj guzici.
Jadan bio!
Ne Jebe ga se...jer je nemoćan jer su mu stavili brnjicu na usta!
I tako se sudi samo sirotinji.
Pucao bi mu džon da ga je imao neki dan kad je šišajući travu naletio
na dimnu minu koja inače služi za zavaravanje neprijatelja .
Njega su odavno zavarali a i zavaravaju i dalje ...
U Saboru se stalno dimi jer se dosušuje prijedlog, Zakona o mirovinama.
Deviza je.. što stariji to bolje..s posla na groblje..
On će prvosvibanjski odmor dočekati u polupansionu "Ispod Mosta" uz
aqua aerobik bez porcije graha..
Kad prde oni ne mora i on..
Već odavno je on sudionik Reality showa "Prisilna dijeta" pa će kao dosad
umjesto priloga gledati glamurozno blještavilo fashion wecka..na nebu.
Kad se svjetluca nek se svjetluca..pa makar i pred očima...
Jebe ga se..za sve..
02.05.2010. u 10:01 | 42 K | I ššprintaj | # | ^
Naprezanja
Bio je neki težak dan. S jedne strane sunce s druge strane teški sivi
oblaci kao da će ruknuti u glavu. Pravi neki košmar oš u glavi, oš pod nogama.
Dobro je dok nije među nogama...odma se lakše diše..:))
Vozim se zapadnim kolodvorom prema Jagićevoj a asfalt je tamo brale šta da ga
uopće spominjem imaš dojam da ćeš ostat bez kotača, kaldrma valjda još od
Austrougarske. Možda me i to malo dekoncentriralo. Prestrojila sam se
na desno i na samom zavoju odvjednom sam se našla u dilemi kao da se nikad tim
putem nisam vozila. Zbunjujuća strelica odjednom se pojavi, možda je i prije bila tu
ali ja je nisam primjetila. Nemoš zaključiti koji smjer pokazuje..ravno desno ili lijevo.
I zašto sam je uopće gledala kad sam znala kamo trebam i nije je bilo potrebno gledati?
Kao da je i vjetar imao svoje ruke umješane u tom strmoglavom pokazivanju.
Ali nije vjetar zato kriv. Zbunjujuće baš. U desetinki sam se našla u čudu, i nemam
pojma zašto. Vozila sam desnom trakom i trebala sam nastaviti ali ta strelica me izvela
iz moždanog takta. Odlučim skroz desno i vidim istog momenta da sam
pogriješila Ali je kasno.
Vozim se tramvajskim tračnicama.
Ooo bože svi voze lijevo a ja paralelno sa njima desno.... po tračnicama.
Nisam znala bil se smijala ili plakala. Na sreću nije bilo tramvaja ni u jednom pravcu.
Nekako se uspijem skamlazati i preko nekakvog trotoara siđem na traku za automobile.
Gledaju ljudi neki se smiju a neki mi jebu mater glupu. A ja njima srednjak! Smijala sam
se kad sam došla doma, pa to se samo meni može dogoditi. Ja, vrli šofer, godinama
vozim i nikad nisam imala ni prometnu a ke šta drugo osim obračune sa policijom.
A da, neki dan sam dobila presudu sa graničnog prijelaza..kazna je 700 kn , vele olakotna
okolnost mi je bila iskrenost jer sam rekla da sam zaboravila registrirati auto, kao što
i jesam. A boga mi ako me neko prijavi za vožnju tračnica..javim vam se iz bajbukane.
ovih 700 isto neću platiti nego pristala sam samim tim što sam glancala tračnice u Jagićevoj,
na rad za opće dobro! :))) Svejedno još nemam nijedan negativan bod! Do kad?
Ludi dan, lude misli, ili možda božja kazna što sam cijelo jutro nakon jednog poziva
zaključivala ili sam se tješila, kako se dobro osjećam sama sa sobom, i da mi takvi ne trebaju,
da možda to nebih ni mijenjala.
.Ko zna?
Ja tek sad ništa neznam!
Božee, hoče li ikad iko meni uspjeti stati na rep..osim policije?
04.04.2010. u 16:42 | 24 K | I ššprintaj | # | ^
Snovi utjehe
U tramvaju, tiha misa!
Sjedim do prozora i razmišljam kako su me sinoć snovi odnijeli
do zatvora u kojem sam provela noć sa bitangama...
Na maglenim marginama vidim Njega kako mi spočitava
o mojim grijesima a ja mu velim da malo kad zgriješim i da ispaštam
zbog grijeha koje sam eto, nesvjesno, nehtijući napravila i da me politika
ne zanima i da se jedino prepoznajem među anarhistima jer meni
u biti država ni netreba. Pogotovo ovakva. Ona treba samo lopovima.
A On?
Naglašavao je značaj zajedničkog i želio čuti kako krotim njegove
pomahnitale zamisli..Aaa ne..ne.dosta je! Ispljunuta istina sa magnetofona
pokopala ga je do grla, pružajući slamku opstanka, jer očekivati da će nešto
biti isto kao prije, idealizirana opreka je! Kaže, teška srca?? Zar on ima srce ?
Nije mislio kome će mač zabiti. Ma što ga briga oštrica je i tako od zabadanja
već tupa pa rana neće biti baš toliko razjapljena. Možda sam je zakrpala
koncem nade! Možda...kažem!
Ali kad ne posloži sve lego kockice u tužnim bojama svoje nevolje, ostaje praznina
od tuge, straha ii samoće. Ostaje sjena izdanulih duša od njegovog mača. Nema
opravdanja za takve rabote to će mu šaptati i vojska mrtvih tijela, i njhove sjene proganjat
će ga vječno i u danu za njega kobnom, izmasakrirat će njega i njegova djela.
Ima ovdje pravih lopova, iskompleksiranih nesigurnih zlobnika, prodanih duša, nesretnika,
zaista široka paleta psihopata, koji tješe sebe glumeći u tuđoj poderanoj koži iz koje
procuruju nezaliječene rane tjelesnih i umnih zločina. Na sreću? Zar? ..postoji i sudnji dan,koji
će umjesto nas kao krvnik pohoditi u zadnja zaklapanja jer on nije sitni kurvar neskrivenih
namjera, poševi i ostavi..deviza je poštena, jer je izrečena!
I dugo ga već nema!???
Prepuštam se osluškivanju pucketanja tramvajskih vodova gornjih žica u kojima
ponekad uživam.Doduše rijetko, ali da.
Otvoriše se vrata i nesta maglu sa prstom išaranog prozora, nazire se tračak sunca,
tračak nade, tračak zadovoljštine one sitne pokvarene koje nikad ne izgovorimo na glas
bojeći se sami sebe, ali ipak očekujući da dođe konobar s računom, s podvučenom crtom..
Dan naplate!
Danas sam teška...koooo Trepča!
Pozdrav od vaše Luce :)))))
24.03.2010. u 12:46 | 7 K | I ššprintaj | # | ^
Lijek za dušu
Već dugo nisam imala životinjice u stanu. Doduše nekad davno
sam imala dvije veće papige što su znale blebetati.Jednu je očerupao susjedov mačak
vrag ga odnio a drugu sam poklonila.
Doveli su me pred gotov čin i donijeli na poklon dva patuljasta kunića, vražička.
Odmah su me oborili s nogu jer su premedeni, preslatki, umiljati.
Teško žabu u vodu cccccc :))))
Nisam znala do prije par dana kojeg su spola ali sam ipak neki dan ustanovila
da je s bijelim prugicama ženka a vražićak mužjak. Ona je mirna tiha, nježna
ko pahuljica a u njemu je sto vrazi. I sad čujem u gajbi lupa, akrobacije su velim opet.
Mogla sam to vidjeti i bez veterinara Predivne mile ,vrlo uredne i čiste životinjice.
A boga mi kako su se sprijateljili, kako čiste jedno drugom uši, spavaju naslonjeni
jedano na drugo, čini mi se za dva tri mjeseca da ću ja biti babica :)) I ne samo babica,
nego i nadzorni, čuvati noge od stolica dok se oštre zubići i panđe.
E onda će biti problem. Kažu da se brzo i često razmnožavaju i da ih treba kastrirati.
Čuj bolesnog svjeta, kako bi njima bilo da ih se kastrira bez pitanja. Ja sam protiv
kastriranja. To mi je baš životinjski postupak i neću to dozvoliti nego ću se pobrinuti da
ih negdje smjestim jer nemogu u stanu imati leglo.
Skakuću zamnom jer valjda im se pričinjava kad vide mene da vide sjemenke jer im ja
dajem jesti. Eto te vraže samo mi još to u životu treba.
E nažalost morala sam maknuti sličice!
Bolje da me ne prepoznaju :))
Pozdrav od vaše Luce
